The Noble Qur'an Encyclopedia

Elif Lām Rā.[1] Ovo su ajeti knjige, Kurana jasnog!

Zažalit će nevjernici često što nisu postali muslimani.

Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znat će oni!

A nijedno naselje nismo uništili a da mu nije propisan određeni rok.

Nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti kraj svoj.

Oni govore: “Hej ti kome se Kuran objavljuje, ti si uistinu lud!

Zašto nam anđele ne dovedeš, ako je istina što govoriš!”

Mi anđele šaljemo samo s Istinom, a da ih pošaljemo, tada se njima ne bi vremena dalo.

Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!

I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali

i nijedan im poslanik nije došao, a da se nisu njime ismijavali.

Eto, tako dajemo da to uđe u srca prestupnika.

Oni u njega neće vjerovati, a zna se što je bilo s narodima davnašnjim.

Kad bismo radi njih kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,

opet bi oni, sigurno, rekli: “Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!”

Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili.

I čuvamo ih od svakog đavola prokletog.

A onog koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.

A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine postavili i učinili da na njoj sve s mjerom raste.

I dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite.

I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.

Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate što piti – vi time ne možete raspolagati.

I samo Mi dajemo život i smrt, i samo Mi sve nasljeđujemo.

I samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći.

A On, Gospodar tvoj, zaista će ih sabrati. On je mudar i sve zna.

Mi smo stvorili Adama od ilovače, od blata ustajalog,

a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.

I kad Gospodar tvoj reče anđelima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,

i kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite!”

Svi su se anđeli, zajedno, poklonili,

osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti.

“O Iblise,” reče On, “zašto se ti ne htjede pokloniti?”

“Nije moje”, reče, “da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.”

“Onda izlazi iz Raja,” reče On, “neka si proklet.

I neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!”

“Gospodaru moj,” reče on, “daj mi vremena do dana kad će oni biti oživljeni!”

“Daje ti se rok”, reče On,

“do Dana već određenog.”

“Gospodaru moj,” reče, “zato što si me u zabludu odveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem,

osim Tvojih iskrenih robova među njima.”

"Ovo je Pravi put k Meni", reče On.

“Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.”

Za sve njih mjesto sastanka Pakao će biti.

On sedam kapija ima i kroz svaku će određen broj njih proći.

Oni koji su se Allaha bojali bit će u rajskim vrtovima pored izvorā.

“Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!”

I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.

Tu ih umor neće doticati, oni odatle nikad neće izvedeni biti.

Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv,

ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!

I obavijesti ih o gostima Abrahamovim,

kada su mu ušli i rekli: “Mir!” on je rekao: “Mi smo se vas uplašili.”

“Ne plaši se,” rekoše, “donosimo ti radosnu vijest, učena ćeš sina imati.”

Rekoše: “Zar mi donosite radosnu vijest sad kad me je starost ophrvala? Čime ćete me obradovati?”

“Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti,” rekoše oni, “zato nadu ne gubi!”

“Nadu u milost Gospodara svog mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli”, reče on.

I upita: "A koji je točno razlog vašeg dolaska, o izaslanici?"

“Mi smo”, rekoše, “zaista bili poslani i narodu koji je prestupe činio,

izuzev Lotove porodice, njih ćemo, zaista, sve spasiti,

osim žene njegove, ona će, odlučili smo, s ostalima kaznu iskusiti.”

I kad izaslanici dođoše do Lotove porodice,

on reče: “Vi ste, doista, ljudi neznani!”

“Ne,” rekoše oni, “donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju.

donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi zaista istinu govorimo.

Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se nitko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!”

I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.

I dođoše stanovnici grada, veseli.

“Ovo su gosti moji”, reče on, “pa me ne sramotite.

I bojte se Allaha, i mene ne ponižavajte!”

“A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?” povikaše oni.

On reče: “Evo vam za brak kćeri mojih, ako to hoćete učiniti!”

Tako mi života tvog, oni su u pijanstvu svom lutali.

I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo.

I Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili.

U tome su, zaista, znaci za one koji o tome pronicljivo razmišljaju.

A naselje je baš uz postojeći put.[2]

U tome su, zaista, znaci za one koji vjeruju.

A i stanovnici Ejke bili su, uistinu, narod nepravedni,

pa smo ih kaznili, i oba naselja su uz put koji se vidi.

I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali.

A Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli.

Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni,

pa i njih u svitanje strašan glas zadesi,

i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli.

Mi smo nebesa i Zemlju i ono između njih s Istinom stvorili. Čas oživljenja će, zacijelo, doći, zato ti velikodušno oprosti.

Gospodar tvoj sve stvara i On je Sveznajući.

Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kuran ti veličanstveni objavljujemo.

Ne pružaj poglede svoje ka onome što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi,

i reci: "Ja sam samo upozoritelj jasni."

Kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli,[3]

one koji Kuran na dijelove podijeliše.

I tako Mi Gospodara tvog, njih ćemo sve na odgovornost pozvati,

za ono što su radili!

Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani.

Mi ćemo te sačuvati onih koji se rugaju,

koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znat će oni!

Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onog što oni govore,

zato, veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i budi od onih što ničice padaju,

i Gospodara svoga obožavaj sve do svoje smrti.