The Noble Qur'an Encyclopedia

Hā-Mīm.[1]

Objava je od Milostivog, Samilosnog,

Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kuran na arapskom jeziku za ljude koji znaju,

vjesnik radosnih vijesti i opomena – pa opet većina njih glavu okreće, ne žele ni čuti.

“Srca su naša”, govore oni, “pod pokrivačima, daleka od onog čemu nas ti pozivaš, i mi smo gluhi za to, a između nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi.”

Reci: “Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno upravite i od Njega oprosta tražite. A teško mnogobošcima,

koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju!

One koji vjeruju i dobra djela čine zbilja čeka nagrada neprekidna.”

Reci: “Zar, zaista, nećete vjerovati u Onog Koji je u dva dana Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!”

On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u četiri dana – ovo je objašnjenje za one koji pitaju.

Zatim se na nebo usmjerio dok je ono još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: “Pojavite se milom ili silom!” “Pojavljujemo se drage volje!” odgovorili su.

Tada ih je u dva dana, kao sedam nebesa stvorio, i odredio što će se na svakom nebu nalaziti. A najbliže nebo smo svjetiljkama ukrasili i njih kao zaštitu učinili. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

A ako glave okrenu, ti reci: “Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda,

kad su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: “Ne obožavajte nikoga osim Allaha!” a oni odgovarali: “Da je Gospodar naš htio, On bi anđele poslao! Doista, mi ne vjerujemo u ono što je po vama poslano!”

Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. “Tko je od nas jači?” govorili su. A zar nisu znali da je Allah, Koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja su Naša poricali.

I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar ledeni, da bismo im još na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom svijetu bit će, zaista, još sramnija – i nitko im neće u pomoć priteći.

I Semudu smo na Pravi put ukazivali, ali njima je bila milija sljepoća od Pravog puta, pa ih je stigao udar ponižavajuće patnje, prema onome kako su zaslužili,

a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.

A na Dan kad Allahovi neprijatelji u Vatru budu potjerani – oni prvi bit će zadržani, da bi ih sustigli ostali,

i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o onom što su radili.

“Zašto svjedočite protiv nas?!” upitat će oni kože svoje. “Allah, Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas”, odgovorit će. “On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili."

Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.

I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svom imali, upropastilo vas je i sad ste nastradali.

Pa i ako bi otrpjeli, njihovo boravište bit će Vatra; a ako budu tražili naklonost da se vrate, oni neće biti od onih koji će naklonost zadobiti.

Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali i ono što su uradili i ono što će uraditi. I na njima se obistinilo ono što je rečeno za narode, džine i ljude koji su prije njih bili i nestali – doista su nastradali.

Oni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kuran, nego pravite buku da biste ga nadvikali!”

Zato ćemo Mi, sigurno, dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kaznit ćemo ih najgorom kaznom za djela koja su počinili.

To je kazna za Allahove neprijatelje, Vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naplata što su dokaze Naše stalno poricali.

I nevjernici će reći: “Gospodaru naš, pokaži nam džine i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, neka budu najdonji.”

Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah”, pa poslije ostanu pri tome, dolaze anđeli: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Raju, koji vam je obećan.

Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom. U njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele i što god zatražite imat ćete,

bit ćete počašćeni od Onog Koji prašta i Koji je milostiv.”

A tko govori ljepše od onog koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!”

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.

To mogu postići samo strpljivi, to mogu postići samo vrlo sretni.

A kad te vrag pokuša na zle misli navesti, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.

Među znamenjima Njegovim jesu noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom Koji ih je stvorio, ako samo Njega obožavate.

A ako te oni neće poslušati – pa oni koji su kod Gospodara tvog hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.

Jedno od znamenja Njegovih jest i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj Koji njoj daje život oživit će, sigurno, i umrle, jer On može sve.

Oni koji riječi Naše izvrću neće se, doista, od Nas sakriti. Pa hoće li biti ugodnije onom koji u Vatru bude bačen ili onom koji na Sudnji dan dođe smiren? Radite što hoćete, On zaista vidi što vi radite.

Zaista, oni koji ne vjeruju u Opomenu, pošto im je došla, bit će kažnjeni! To je, zaista, knjiga zaštićena,

laž joj ne može prići ni sprijeda ni ozada; to je Objava od Mudroga i Hvaljenoga.

Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.

A da Kuran objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi, sigurno, rekli: “Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap je?” Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju.”

I Mojsiju smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije Riječi Gospodara tvog prije izrečene, sa ovima bi bilo već svršeno, jer oni mnogo u Kuran sumnjaju.

Tko čini dobro, u svoju korist čini, a tko radi zlo, na svoju štetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.

Samo On zna kad će Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih čaški svojih, i nijedno žensko ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: “Gdje su oni koje ste Meni u obožavanju pridruživali?” oni će odgovoriti: “Javljamo Ti da nitko od nas to ne tvrdi.”

I neće biti onih koje su prije molili i uvjerit će se da nikud ne mogu umaći.

Čovjeku ne dosadi da dobro traži, a kada ga zlo zadesi, onda očajava i nadu gubi.

Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on govori: “Ovo sam i zaslužio, i ja ne mislim da će Čas sudnji doći. A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka samo dobro i Raj.” A Mi ćemo one koji nisu vjerovali, sigurno, o onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku – doista ćemo im dati.

Kada čovjeku blagodat Svoju darujemo, on se okreće i udalji se oholo, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.

Reci: “Što mislite, ako je Kuran od Allaha, a vi u njega nećete vjerovati – tko je onda u većoj zabludi od onoga koji je u proturječju dalekom od Istine?”

Mi ćemo im pokazati znakove Naše u daljini – na obzorjima, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kuran istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj svemu svjedok?

Oni sumnjaju da će pred Gospodara svoga stati, a On, zaista, obuhvata sve.