The Noble Qur'an Encyclopedia

Kāf,[1] tako Mi Kurana veličanstvenog!

Oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici govore: “To je čudna stvar!

Zar kad pomremo i zemlja postanemo!? Nezamisliv je to povratak!”

Mi znamo što će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve čuva.

Oni, međutim, poriču istinu koja im dolazi i smeteni su.

A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!?

A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje,

da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svom obraća.

Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se ženje,

i visoke palme u kojih su zametci nagomilani jedni iznad drugih,

kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predio – takvo će biti i oživljenje.

Prije njih poricali su narod Noin, i stanovnici Ressa, i Semud,

i Ad, i narod faraonov, i narod Lotov,

i stanovnici Ejke i narod Tubba – svi su oni poslanike lažnim smatrali, pa se Moja prijetnja obistinila.

Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.

Mi stvaramo čovjeka i znamo što mu sve duša njegova šapće, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.

Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane,

on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.

Smrtne će muke zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći,

i u rog će se puhnuti, to je Dan kojim se prijeti.

I svatko će doći, a s njime i vodič i svjedok.

“Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.”

A drug će njegov reći: “Ovo što je kod mene spremno je.”

“Bacite vas dvojica u Pakao svakog nezahvalnika, inadžiju,

koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i sumnjičav bio,

koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao – zato ga bacite u patnju najtežu!”

A drug će njegov reći: “Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio.”

“Ne prepirite se preda Mnom,” reći će On, “još davno sam vam zaprijetio,

Moja se Riječ ne mijenja i Ja nisam prema robovima Svojim nepravičan.”

Na Dan kad upitamo Pakao: “Jesi li se napunio?” on će odgovoriti: “Ima li još?”

A Raj će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko.

“Ovo je ono što vam je obećano, svakom onom koji se kajao i čuvao,

koji se Milostivog bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.

Uđite u njega, u miru, ovo je Dan vječni!”

U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više.

A koliko smo naroda prije ovih uništili, koji su moćniji od njih bili, pa su po svijetu utočište tražili – od propasti spasa ima li!?

U tome je, zaista, pouka za onog tko razum ima ili tko sluša, a priseban je.

Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor.

Zato strpljivo podnosi ono što oni govore i veličaj Gospodara svog i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska,

i veličaj Ga noću i poslije obavljanja molitve.

I osluškuj Dan kad će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu,

Dan kad će oni čuti istinit glas – to će biti Dan oživljenja.

Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt, i sve će se Nama vratiti!

A na Dan kad će nad njima zemlja popucati, oni će žurno izaći – bit će to oživljenje, za Nas lako.

Mi dobro znamo šta oni govore. Ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kuranom onog koji se prijetnje Moje boji!