The Noble Qur'an Encyclopedia

Tako Mi onih koji pušu snažno,

i onih koji teret nose,

i onih koji plove lako,

i onih koji naredbe provode,

istina je, zaista, ono čime vam se prijeti.

Polaganje računa sigurno će se dogoditi.

Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,

vi govorite nejednako.

Od njega[1] biva okrenut onaj tko je zalutao.

Neka prokleti budu lažljivci,

koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!

Oni pitaju: “Kad će Dan sudnji?”

Bit će onaj dan kada u Vatri budu paćeni.

“Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!”

Oni koji su se Allaha bojali u rajskim će vrtovima, među izvorima, boraviti.

Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer oni su prije toga dobra djela činili,

noću su malo spavali,

i u praskozorje oprost od grijeha molili,

a u imetcima njihovim bio je udio i za onog koji prosi i za onog koji ne prosi.

Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,

a i u vama samima – zar ne vidite?

A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.

I tako Mi Gospodara neba i Zemlje to je istina, kao što je istina da govorite!

Je li doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Abrahamovim?

Kad mu oni uđoše i rekoše: “Mir vama!” i on reče: “Mir vama, ljudi neznani!”

I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,

i primače im ga: “Zar nećete jesti?” upita,

osjetivši od njih u duši zebnju. “Ne boj se!” rekoše i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.

I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udari od čuda, rekavši: “Zar ja, stara, nerotkinja!?”

“Tako je odredio Gospodar tvoj,” rekoše oni, “On je mudar i sveznajući.”

"A što vi hoćete, o izaslanici?" upita Abraham.

"Poslani smo narodu prestupničkom", rekoše,

"da sručimo na njih grumenje od gline,

obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."

Mi iz njega vjernike izvedosmo,

a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo,

i u njemu, za sve one koji se boje bolne patnje, znak ostavismo.

I u Mojsiju, također – kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,

a on, oholeći se, okrenu se nastranu i reče: “Čarobnjak je ili lud.”

I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.

I u Adu – kad na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra;

pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.

I u Semudu – kad im bi rečeno: “Uživajte još neko vrijeme!”

Oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,

i ne mogahu se ni dići ni od kazne odbraniti.

I uništili smo prije narod Noin: to, zaista, bijaše narod buntovni.

Mi smo nebo snagom sazdali, i Mi, uistinu, proširujemo njegove krajeve.

i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro!

I od svega po par stvaramo da biste se vi prisjećali.

"Zato požurite Allahu, ja sam vam Njegov upozoritelj jasni!

I ne pripisujte uz Allaha boga drugoga! Ja sam vam Njegov upozoritelj jasni!"

I tako je bilo: ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: “Čarobnjak je!” ili “Lud je!”

Jesu li to oni jedni drugima oporučili? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili.

Pa, od njih ti se okreni, prekoren nećeš biti!

I opominji! Doista, opomena vjernicima koristi!

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mene obožavaju.

Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da me hrane,

Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni!

A one koji su nepravdu činili stići će kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju;

a, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!